11. poglavlje: Međutim, šta ako kasno počnete? ............................................. 367

Najbolji svetski programi za nadoknadu propuštenog i zašto su korisni

Do svoje desete godine Helen Keler je bila gluva, slepa i nema.

Međutim, da bi mogla da pohađa fakultet, do 16. godine morala je dovoljno dobro da nauči da čita Brajovo pismo, da piše i da govori. S velikim uspehom je diplomirala 1904. godine. Na sreću, njena prva učiteljica nikad nije čula za pojam ''hendikepiran za učenje".

Budući da nije mogla da koristi svoja čula vida i sluha, Helen Keler je najpre učila dodirom. Dobro je znati da moderna dostignuća danas osiguravaju sredstva pomoću kojih se svi mi možemo "prekopčati" na jednostavnije učenje, čak i oni koje nazivaju "zaostalima" ili "sporima".

Poruka Helen Keler je, i gotovo jedan vek nakon njenog diplomiranja, jasna: svako je na neki način potencijalno darovit. Naravno, što ranije počnete da razvijate te sposobnosti, to bolje.

Jedno istraživanje časopisa Fortune došlo je do zaključka da svaki dolar potrošen na dobru negu pre rođenja štedi 3,38 dolara potrošenih na intenzivnu negu na bolničkim odeljenjima za novorođenčad. Takođe, svaki dolar potrošen na najbolje programe ranog vaspitanja i obrazovanja pre škole "za 6 dolara snižava troškove specijalnog obrazovanja, socijalnih službi, maloletničke trudnoće i zatvorskih ustanova".

Međutim, ako su iskustva iz ranog detinjstva vrlo oskudna, mogu li deca još uvek da sustignu svoje vršnjake u osnovnoj školi? Na sreću, činjenice daju potvrdan odgovor na to pitanje.

To ne znači poricanje činjenice da neki ljudi imaju teškoća u učenju.